Previranja
Nevini stradaju. Bombe i hici, Masovna pogubljenja, Monstruozni užici. Djeca gladuju, Pogledi i krici, Stravične scene, "Bašmebriga" gubici. Svijet u previranju, Slike u slici, Kontrolirani bijes, Sve po navici.
Nevini stradaju. Bombe i hici, Masovna pogubljenja, Monstruozni užici. Djeca gladuju, Pogledi i krici, Stravične scene, "Bašmebriga" gubici. Svijet u previranju, Slike u slici, Kontrolirani bijes, Sve po navici.
Ima li išta ljepše Od razdragane neozbiljnosti, Nakon zasitnog i suhoparnog Nadmetanja slova i brojki, Nakon vanvremenski besciljnog Traženja ukusnog bilja Iz raskidivih spojki? Ima li išta ljepše Od lagane zanesenosti, Nakon prećutnog Smiraja u naručju školjke, Nakon konačnog otklona Spoznaje iscjeljenja Moje zadnje boljke?
Jedinstvo mjere Nije u ravni S jedinstvom vjere. Jedinstvo ljepote Neusklađeno je S jedinstvom dobrote. Jedinstvo patnje U perfektnoj je slozi S jedinstvom tlapnje. Jedinstvo mene U refleksiji jeste S jedinstvom sjene.
Otvorio sam vrata Skoro pa nečujno. Izašao sam iznenada I nisam se poželio Vratiti. Postao sam Osoran i krut, Temeljit i škrt.
Otvaram se polako, Širim zadah svoje nutrine I, što je najvažnije, Prestajem remetiti Bilo čiji ritmički sklad Uključujući i sopstveni. Krajičkom oka Hvatam obrise Nagomilanog znanja Polušavajući uzgred Ubaciti u cjelinu Posljednju vaznu lekciju: Reći ljudima “Ne” Na vrijeme, Reći ljudima “Odlazim” Na vrijeme, Ne čekajući u nedogled Pritajeno i očekivano Njihovo “Ne”, Njihovo “Odlazim”
Lagani akordi prepliću se S raspoloženjem. Opuštenost Uz pažljiv odabir Ritma koji odnosi Vjetrove moje mašte, Govori mi Da sam na pravom Putu.
U ovome Svijetu Ne postoji lijepa riječ Održiva, Postoji samo Patnja, Opsegom svojim Neizdrživa. U svijetu interesa Ne stoji mjesto Idealu, Stoji samo privid Nošen ehom na trošnom Valu.
Gasim sebe I sebe u sebi. Prazan sam I umoran Od borbe. Napokon sam Posustao, Doslijedno Odustao Od tvorbe. Gasim sebe U ovoj samoći, Bježao sam Ali više nemam kuda. Sprave su Pogašene, Radosti Nespašene Otišle van čuda.
Svjetla su pogašena, Pozornica je pusta, Glavni glumac Polako pakuje kofere. Odigrao je zadnju predstavu I odlazi u mirovinu. Ostalo mu tek Nekoliko odrednica: Nigdje i Ništa, Nikoga i Ničemu. Gorak je okus krvi Izmokrene u bescjenje, Uz uprizorenje Neupitne osame. [img]http://re2.mm-b1.yimg.com/image/696227579[/img]
Tamo gdje nisam, Noge me neće povesti, Nema me niti ću htjeti Važnosti svoje provesti. Tamo gdje nisam Neznana mi je suština, Otkriti je ne trebam Uz ujede orluštiná Tamo gdje nisam Ne treba me imati, U beznađu slobode Glavom ću klimati.